slabost motornih funkcija
Ovih dana primećujem velike promene u raspoloženju... primetni su veliki usponi i padovi... tako sam npr. bio ushićen i oduševljen jer je delovalo da mi sve ide po planu da bih sutradan shvatio da mi ništa ne ide po planu i da sam osuđen na život koji trenutno vodim ( isprazan i bez smisla ).
Inače sam, mogu reći veliki optimista, ali nekako u poslednje vreme mi sasvim malo treba da padnem u neka crna razmišljanja, da pomislim da treba da napravim krucijalni rez u svom životu, da odem u legiju, da nestanem... I onda naiđe neki tračak nade i uhvatim se za to i ne gledam dole, odem visoko gore... Realno malo mi treba da budem srećan, sasvim malo, i zato ne uzimam pasoš i palim u Francusku gde moj život dobija filmski tok ( sanjarim ) ... Kakav je to san otići u Legiju? Pa realno nikakav ali na filmu ili u romanu dobija neki šmek...
Ovih dana molim boga ( iako u boga baš i ne verujem, više to koristim kao frazu) da se dve cure ne sretnu u isto vreme sa mnom na istom mestu... Prva me je iznenadila svojim povratkom iz inostranstva ( studira tamo, pa imaju neki katolički praznik pa fakulteti imaju nedelju dana raspusta), očekivao sam je tek oko nove godine, a za to vreme imao sam u planu neke druge, jedna od njih čeka poziv na piće, poziva je i bilo nego, rasporedi su nam haotični, tako da se nismo uklopili, rekao sam joj zvaću je, vadiću se na prehladu i temperaturu, ma nije mi bitno toliko, važna mi je ova prva... A da sam Bog Slučaja napravio bih takvu situaciju da bih sam sebe sjebao, i moguće da će tako i biti, ali ajde da ne baksuziram...
spava mi se odoh da spavam...